Otvorio sam ovaj blog u vezi s praskom koji se dogodio na početku godine u Parizu i, na žalost, tema se ponavlja. Nakon užasa koji se zbio, otvara se široka diskusija među ljudima o svim mogućim elementima koji čine temu. Političari i komentatori inozemnih situacija daju izjave. U svemu tome postoji jedan početni problem komunikacije: često puta ne znamo o čemu se govori. Isto tako se događa da se namjerno koriste krive riječi da bi se dala snaga osobnim argumentima. Počeo je francuski predsjednik koji je još u toku terorističkih napada dao izjavu na televiziji u kojoj je rekao da se radi o ratu. I mnoge druge javne osobe iz raznih zemalja redovno koriste tu riječ. Uzeo sam rječnike, hrvatski, engleski i talijanski, sve jezike s kojima se dobro snalazim i potražio definiciju dvije riječi u igri. Rat je oružani sukob velikih razmjera između dvije ili više država, među raznim narodima ili ljudskim skupinama. Terorizam je upotreba nasilja i zastrašivanja sa svrhom postizanja političkih ciljeva.

Umorio sam se od prepirki s članovima obitellji, prijateljima i kolegama u uredu. Puno njih drži da je do ovog vala nasilja došlo zbog akcija koje su u prošlosti razne zapadne zemlje poduzele protiv nekih muslimanskih država. I tu se u potpunosti slažem s njima. Jedini je problem što oni, na primjer, napad zapadne koalicije predvođene sa Sjedinjenim Državama na Irak nazivaju terorizmom, a ja nazivam ratom. Nepravedan i neopravdan, ali se zove rat. Tako bar kaže naše jezikoslovlje.

Dok sam gledao televizijske emisije vezane za atentat došla mi je u glavu jedna pomisao: možda su ovaj puta teroristi sami sebi zapucali autogol. Ovakav strašan događaj će možda konačno uspijeti ujediniti vođe zapadnih zemalja da zajedno reagiraju, donesu zajedničku odluku o tome kako proslijediti i riješiti problem. Samo nakon par sati sam bio demantiran. Summit u Beču: sekretar vanjskih poslova Sjedinjenih Država je potvrdio poziciju njegove zemlje da se u nikakvom slučaju ne može surađivati s predsjednikom Sirije. Svi znaju da rusi surađuju i dok se te dvije velesile ne usuglase, nema niti naznake rješenja problema.

Nasilje izaziva nasilje

Ali kako ja vidim stvari, i ako se uspiju dogovoriti ništa neće biti rješeno. Jer se mogu složiti samo oko opcije upotrebe sile: bombardiranje i eventualno slanje zemaljskih trupa (iako vidim da se Obama drži podaleko od ovog poteza). Znači novo nasilje. A nasilje izaziva nasilje. Kao i u fizici: svaka akcija izaziva reakciju. Nismo li uspijeli naučiti iz bliske povijesti kako stvari idu vrlo regularnim putem. Ti njih bombardiraš a oni tebe teroriziraju. Skoro pa bi bilo smješno i zabavno da nema ljudskih žrtava, i to pretežno nevinih. Pa koje je onda rješenje? Ono postoji, ali je iz određenih razloga neprimjenjivo. Mi se trebamo povući iz njihovog života, iz njihove stvarnosti. Pustiti da sami biraju vlade, ili da sami vrše državne udare. Problem je njihov. Tko smo mi da si uzimamo za pravo da izvozimo naše viđenje pravde i demokracije drugim kulturama koje često vide stvari na suprotan način? I imaju legitimno pravo na tako nešto.

Zašto se ovo rješenje ne može i neće nikada realizirati? Jer postoje interesi pojedinaca, grupa i država, shvaćenih u ovom kontekstu kao organizam odvojen od naroda. Ti interesi su ekonomske prirode. A kada iz neke zemlje uspijevam vaditi milijarde profita, ne želim imati na vlasti nekoga tko bi mogao prekinuti lanac mojih prihoda. Pa kako ja imam para, a političari nemaju, ja im plaćam izborne kampanje, a oni za uzvrat vode politiku kakva mene treba. Uz to postoji i ogromna ratna industrija, čak i u naoko miroljubivim zemljama. I ako se nigdje ne ratuje, nema posla, pa onda raste nezaposlenost i ljudi su nezadovoljni pa glasaju za opoziciju i ja izgubim moju fotelju. Pa bolje riskirati par stotina mrtvih godišnje od atentata nego izgubiti pare ili moć. Eto tako razmišljaju oni koji nas vode i koji imaju uzde ovoga svijeta u svojim rukama. Ako vas sve ovo pretjerano tišti, posjetite http://vicevi.a-jokes.com i udrite brigu na veselje, kako kaže naš narod, jer vaše brige neće na žalost nikome pomoći a vama bi mogle i naškoditi.

Komunikacija

Partager cet article