Izgleda da uvijek tražim analogije s prethodnim postovima. Prošli puta se je radnja odigravala u subotu, a taj slučaj je prisutan i ovaj put. Ustao sam se nekih sat vremena nakon supruge. Sređivanje u kupaoni i oblačenje. U dnevnom boravku je već čekala jutarnja kava. Ohladila se, ali meni to ne smeta. Više mi ja da poprati cigaretu, nego što uživam u ovom napitku. Ona mi daje najnovije informacije koje je našla na društvenoj mreži. Na kraju je došao red i na mene; mogao sam izgovoriti par riječi. Informiram moju dragu ženicu da mislim otići u dućan i kupiti novi mehanizam za roletne u sobici i da ću tako srediti problem koji tamo imamo. Prije par mjeseci se je traka s kojom se podižu i spuštaju roletne odvojila od bubnja na koji se namotava. Tako su roletne ostale blokirane i više se nisu mogle dizati. Isti dan sam otvorio mehanizam, pričvrsti traku i sve ponovo montirao. Problem je što u bubnju postoji spiralna opruga koja daje napon traci i tako je uvlači u zid. Problem je dovoljno namotati bubanj da bi on bio u stanju povući cijelu traku kada su roletne podignute.

Sve sam bio sredio na brzinu i to se vidjelo: roletne se nisu mogle podići do kraja, a uz to cijeli mehanizam je užasno škripio. Kada bi kćerka spustila roletne u ponoć, cijelo susjedstvo se budilo. Ovo zadnje me je ,posebno smetalo, pa sam mislio da ću kupiti novi. Supruga se sjetila da sličan problem, ali bez škripanja imamo i u kupaoni. Daj, sredi i to, nježno me je potakla. Neplanirani posao, ali ne možeš reći ne. Odem u kupaonu, sve razmontiram i stojeći na stolici pokušavam naviti oprugu. Ne ide! Pitam se kako to rade profesionalci, da li imaju neki posebni alat koji im u tome pomaže? Ulazi ona i pita me kako ide. Već mi to ide na živce. Vidi po mom licu da stvari ne idu najbolje. Ostaje tako gledati i onda joj dolazi briljantna ideja. Već kada si sve razmontirao, mogao bi promijeniti i traku. Koristimo je već preko 20 godina i prljava je. To ti ne bi trebao biti problem. Sjećam se da si je promijenio kod mojih roditelja. Jesam, ali je tamo sve puno jednostavnije.

Pucam u sebi. Ti nešto pokušavaš, preko volje, napraviti a ona dođe i malo ti proširi zadatak. Moje unutrašnje biće je prasnulo. Silazim sa stolice i bacam alat koji imam u ruci na pod, ali pažljivo. U blizini je jedna debela podna krpa na koju sam tresnuo kliješta. Tako neću razbiti podne pločice, jer bi to bio dodatni posao. Ona shvaća da sam ljut kao ris, ali ne reagira. Pametno s njene strane. Sve ostavljam i odlazim na balkon da popušim jednu i da se smirim. Pitam se zašto me je to toliko uzrujalo. Jednostavno ću morati kupiti i traku i imati nešto više posla. Pomalo se smirujem. Da bih zamijenio traku morat ću je odvojiti od roletna. Znači da će jedan kraj biti slobodan i da ću je moći dobro nategnuti i tako staviti pod napon spiralnu oprugu. Mo koji kaos za ništa. U biti mi je dala rješenje problema koji nisam znao kako razriješiti. Razmišljam da joj saopćim moj zaključak, da se ispričam i zahvalim na slučajnom rješenju koje je ona pronašla. Odlučujem ipak da je bolje da ne kažem ništa i da nastavim glumiti da sam uvrijeđen i ljut. Rijetko sam u takvom stanju,, pa je dobro da uzme u obzir da mogu biti i takav.

mentalni-kaos

Popodne sam otišao do jednog od onih dućana za one koji su sam svoj majstor. Ona me je pratila. Na odjelu željezare nalazim razne mehanizme za roletne, ali ni jedan niti ne sliči na ono što mi treba. Nakon detaljnog pregleda i provjere da li bi moj mogao zamijeniti s nekim od ovih koji se nude, odustajem. Nije polomljen, a to što škripi pokušat ću nekako srediti: vjerojatno je deformiran i negdje zapinje. Na kraju se koncentriram na trake. Meni treba širina od 20 milimetara, a u dućanu se nalazi samo 19 i 22. Na kraju kupujem dvije od 19 mm. Ona šira ne bi stala na bubanj. Vraćam se doma i odmah se bacam na posao u kupaoni. Prvo sam sve na miru spremio, namotao i zategnuo na radnom stolu, a zatim samo montirao. Perfektno. Zaslužio sam jednu pivu.

Zadovoljan s učinjenim poslom, moj polet za poslom je jako porastao. Dok pijuckam, pomalo namotavam traku za sobicu. Gutljaj piva, dva namotaja, pa tako do kraja. Još je ostalo malo u čaši. Razmišljam o cijelom onom mentalnom kaosu koji sam stvorio zbog ničega. Ponekad mi je mrsko napraviti neku stvar, ali kada je napravim onda se odlično osjećam. Trebao bih češće nešto sređivati, da se naviknem, da razbijem onaj otpor koji imam prema ovakvoj vrsti posla. Vrijeme prolazi i počeo je dnevnik. Kad je završio ustanovio sam da je prekasno i da ću posao završiti sutra: treba samo sve spojiti i gotovo. Iz iskustva s kupaonom, sve bi trebalo ići kao po loju, jednostavno i brzo.

Sutradan oko podne počinjem s montiranjem. Prije nego stisnem vijke odlučim da provjerim funkcionalnost. Sve je u redu, ali je traka ostala zasukana. Okrenuo sam naopako bubanj. U meni počinjue kuhati. Daj, smiri se, to će ti odnijeti samo koji minut više, nastojim se utješiti. Na kraju je stvarno tako. Uspijevam okrenuti bubanj bez da se opruga opusti. Probavam i sve radi kako treba. Stišćem vijke na kutiji, ali nešto nije u redu. Gledam gore i ponovno se događa prasak: zaboravio sam provući traku kroz otvor na poklopcu koji pokriva roletne. Sada opet treba osloboditi traku, provući je gdje treba i ponovno sve montirati. Nastojim potisnuti oluju koja u meni bjesni i na kraju sve uspješno okončava. Spremam se da stavim poklopac, što je zadnji čin ove drame i upravo u tom trenutku ulazi supruga i primjećuje da bi bilo dobro oprati roletne dok su namotane. Ona radi ručak i ne može se uhvatiti te aktivnosti, a kako je kćerka van kuće, pogodite tko treba uzeti krpu u ruke? Dolazi mi još jedan val ljunje, ali ga uspijevam zaustaviti. Uzimam krpu i kanu s vodom i uspjeva finalizirati sve neposredno prije nego je ručak serviran. Još jedan vikend će uskoro proći.