U slast

Od mog zadnjeg javljanja se ništa nije promijenilo, gledajući s jedne strane, ma promatrajući dlan druge ruke, sve je različito. Kovid je gotovo nestao prije početka ljeta, ali... Ljudi su se umorili od izolacije, a to su shvatile i vlade gotovo svih država. Ne možeš predugo vremena ići protiv naroda, iako bi narod trebao shvatiti da su neke stvari u njegovom interesu. Odluka je donijeta: svi na godišnji odmor. More nas čeka, lijepe šljunčane plaže (moje omiljene), sjena borova, ili u najgorem slučaju suncobrane (aka je sunce prejako, nije ugodno provesti dugo vremena izložen toplinskim zrakama) i neizbježni barovi na plaži. Jedna dobra hladna piva, po mogućnosti s prijateljima, komentirajući zgodne djevojke u minimalnim kupaćim kostimima, je najveće zadovoljstvo. Kada smo već kod pive, moram primijetiti jednu stvar. Uvijek sam bio veliki ljubitelj Žuje i držao sam da je to odlična piva. Ove godine sam došao do drugog zaključka: ili se meni promijenio okus, ili je proizvođač počeo raditi nešto što ne valja. Čak mi je i Karlovačka bila bolja. Nekada sam se smijao onima koji su govorili da je ona bolja od Žuje. Moja favorit ovog ljeta je bio Zlatni Pan: kao što je nekada bila Ožujska. Moram prekinuti ovaj tok misli jer se približava onom od pijanaca, a ja još uvijek nisam u toj fazi.

Oprostite na pauzi koju sam napravio, a koju vi u stvari ne primjećujete: supruga je naredila da se opere suđe, a ja, kao dobar bračni drug, sam izvršio naredbu. Nadam se da sam s tim zaslužio nadoknadu na neki drugi način. Nije baš da ja uvijek perem, ali se je ona u nedjelju porezala na kuhinjski nož, i to prilično gadno. Ja sam se ponudio da sljedeći tjedan dana obavljam mokre kuhinjske poslove, kako ona ne bi morala da moči ruku. Postoje rukavice koje štite od vode, ali bolje je izbjeći svaku aktivnost koja može negativno utjecati na ozdravljenje i zacjeljenje rane. Da se vratim onome s čime sam počeo: ništa se nije promijenilo. Pa nekako je tako: boleština se vratila s još jačim intenzitetom, ja i dalje radim od kuće, a u slobodno vrijeme kockam u raznim casino, isključivo onima online. Sve u svemu, u zadnje vrijem božica sreće je prilično na mojoj strani. Uz to, glavno zadovoljstvo su dobra jela koje sprema moja draga. Neki dan je našla argentinski hamburger u samoposluzi. Nešto je skuplji nego oni obični, ali vrijedi svaku kunu koja se na njega potroši. Veselim se dok pišem o ovome, jer je večeras za večeru predviđen upravo on. Prije toga maneštra s rižom i keljom. Mljac, mljac! Prema tome sve je isto kao i u svibnju, kada smo se zadnji puta čuli. Čak je i plaća ista, a videći ova vremena, na to se apsolutno ne mogu žaliti. Uz to mi daju i bonove za ručak, iako sam doma.

S druge točke gledišta je opet sve drukčije. U lipnju smo se preselili i sada živimo u gradu, u novom stanu s prekrasnim pogledom. Godišnji je bio drukčiji nego inače, i puno bolji. Koliko god su svi navalili na more, ipak ih je bilo puno manje, ceste su bile praznije i putovalo se bez zastoja, a u gostionicu si moga slobodno doći bez da rezerviraš i čuješ onu: oprostite, ali sva mjesta su rezervirana. U kolovozu sam navršio još godinu dana više. Smatram da ih je puno, ali ću se vjerojatno jednog dana s nostalgijom sjećati vremena kada sam bio ovako mlad. Jedan zdravstveni problem me je odveo i u operacionu salu. Na sreću, ništa posebno teško i izgleda da je dobro uspjelo, iako još uvijek držim palčeve. Prije par dana su bili izbori za američkog predsjednika. Danas, nakon što su prošla 2 dana, još uvijek se ne zna tko je pobijedio. Da se to kod nas dogodilo, odmah bi se govorilo o zaostalom Balkanu i 500 godina provedenih pod Turcima. E moji Amerikanci, niste ni vi ono što ste nekada bili. Čovjek bi se nadao da će ova globalizacija širiti po svijetu pozitivne osobine, ali se čini da je upravo suprotno. Pitanje je hoće li s vremenom cijeli svijet postati Hrvatska? Ne daj Bože! Dosta je nas 4, 5 milijuna. Osam milijardi bi bilo pretjerano čak i za ovu robusnu planetu.

Opet predah. Pogledao sam četvrt sata jednu kulinarsku emisiju gdje se natječu 4 restorana. Ovaj puta se radilo o restoranima specijaliziranim za mesna jela na žaru. To je bilo da mi otvori tek, zajedno s mirisom koji se širi iz kuhinje. Takav sam ja: ne uspijevam se koncentrirati dugo vremena na jednu aktivnost. To mi je jedna od mana, kojih ima podosta, ali sam u srcu dobra osoba. Čovjek se mora s nečim utješiti. U biti sam već rekao gotovo sve što sam imao u glavi, pa se tako približavam karaju, na vrijeme za jedan aperitiv prije obroka. U ovom trenutku, prostor koji treba zauzeti naslov je još uvijek prazan. Nemam ideju kako nasloviti ovo moje literarno djelo. Idem prvo popiti piće i dovršiti kulinarsku emisiju: nadam se da će mi nešto sijevnuti nešto kreativno. Stanka... Evo me opet. Na stolu je bilo i predjelo: rajčice cherry, svježi sir i dvije fetice prepržene slanine. Odlično za otvaranje apetita.