Ljepota

Moje misli i razmišljanja u proteklom razdoblju, sada već prilično dugačkom, su prilično crne i negativne. Po prirodi sam optimista, barem tako mislim. Na žalost događanja na svjetskom nivou u zadnjih par godina me počinju vući prema pesimizmu. Često gledam oko sebe (čitaj televizija, novine i informacije na mreži) i postavljam si pitanje: kuda ide ovaj svijet? Tu mi dođe u glavu stara jugoslavenska televizijska serija "Kuda idu divlje svinje": ima i to svoje zašto. Čini mi se da su oko mene podivljali. Ma ne mislim na ljude koje poznajem, uz koju negativnu iznimku, nego pretežno na one koji bar prividno upravljaju ovom civilizacijom. Groza i užas. Ali si ne želim pokvariti ovo relativno ugodno popodne. Vani je polusunčano, ali su boje koje stvara sunce prolazeći kroz tanku, visoku naoblaku, stvarno predivne. Stanujem u neboderu, dosta visoko, i imam predivan pogled, a danas je gotovo spektakularan. Prelazim pogledom preko obzorja i sjećam se jednog trenutka koji sam danas doživio.

Radim od doma i moj posao je usko vezan za računalo. Provodim uz njega u prosjeku oko deset sati na dan. Znači da jako puno sjedim i da je moja fizička aktivnost vrlo niska. Ja vam nisam od onih koji idu u teretane i vježbaone. Nekada sam za razonodu igrao mali nogomet i skijao po zimi, ali su ta vremena već davno prošla. Da bih ipak malo mrdnuo moj donji dio leđa (ma kako sam samo fin), prije ručka često izađem iz kuće i malo prošetam; mola sata, najviše 45 minuta. Tako je bilo i danas. Uobičajeni krug; imam ih par koje radim, ali nisu puno raznoliki. Ovaj me na povratku prema kući vodi kroz jedan park. U sredini smo proljeća i park je doista prelijep. Šetam tako ja i uživam u ljepoti prirode. Nećete vjerovati, ali ima i vjeverica. Jedan je stajala ispred mene, na stazi kojom sam šetao, bar 2 minute (ja sam se zaustavio kada sam je vidio) prije nego je šmugnula na obližnje drvo. Šetam ja tako i ugledam ispred sebe jedan prizor koji mi je privukao pažnju. Mlada djevojka, rekao bih s priličnom sigurnošću da je ispod 25 godina starosti, sjedi na uobičajenoj drvenoj klupi i čita knjigu. Koncentrirana je na sadržaj i ne diže pogled. Ja sjedam na klupu na nekih 15 do 20 metara od nje. Ona sjedi zakrenuta od mene i ne primjećuje me. To mi paše jer se lagano osjećam posramljen: nije lijepo kada buljiš u nekoga, ali si ne uspijevam pomoći i skinuti pogled s nje.

Na sebi ima dugačku haljinu od laganog materijala. Danas je prilično toplo, sigurno dobro preko 20 stupnjeva. Haljina jeste dugačka, do poda, ali je od onih modernih: sa strane ima visoki, jako visoki prorez. Djevojka sjedi prekriženih nogu i cijela jedna noga, ona desna (ma daj, koga briga koja) je vani. Haljina je lijepa, isto tako i djevojka o onaj prorez mi probuđuje određene instinkte i misli. Uočavam i okolne detalje. Odmah do nje se nalazi jedna žalosna vrba, prolistala u puno sjaju. Jedna grana se nadvija nad osobu koju promatram, ali joj ne stvara sjenu; sunce dolazi sa suprotne strane. Malo desno od klupe se šepuri jedno drvo magnolije. Već je prošlo puni cvat i puno cvijeća je otpalo stvarajući gusti cvjetni tepih roza boje oko stabla koji stvara kontrast u odnosu na zelenu tratinu koja dominira parkom. Ostao sam tako sjediti nekih deset minuta. Ona se nije niti pomaknula, osim što je dva ili tri puta okrenula stranicu od knjige. Ljepota, čista ljepota, u suprotnosti sa svom ovom ružnoćom koja prevladava mojim danima.

Ovo što slijedi ne spada baš pod naslov, ali želim zapisati moju kalvariju od prije par tjedana. Kako je to bio period Uskrsa, kalvarija mi se čini odgovarajući izraz. Ponekad kockam u jednom casinu online. Ponekad, ali sam tamo već preko deset godina. Ne bih rekao da je to baš moj porok, ali iz onoga što ćete pročitati u nastavku, slobodno možete misliti drukčije; i ja sam lagano promijenio mišljenje o meni samom. U stvari ne mislim toliko na to koliko sam poročan, nego više kako sam glup, a to je sigurno gora stvar. Kažem da to u mom slučaju nije porok jer sam uvijek igrao za malo para, za zabavu, da mi ugodno prođe vrijeme. Mislim da je najveća cifra koju sam izgubio u mjesec dan bila malo više od 600 kuna. Tu je najveći gubitak koji sam pretrpio, a ne prosjek. Bilo je i puno mjeseci kada sam bio pozitivan par stotina kuna. Nikada nisam pomislio da bih se mogao obogatiti igrajući u casino online. Dogodilo se da sam imao na računu nekih tisuću petsto kuna i vidi vraga; igram ja igram i uleti pet sedmica u jednoj liniji i moj račun se upeterostruči; stigao sam na deset tisuća i sedamdeset osam kuna. Jupppiiii! Super! Nije da mi ta cifra mijenja život, ali me veseli da sam uspio dignuti lovu kockarnici. Ne znam što mi je bilo, ali sam odjednom znatno povećao moje ulaganje i u roku od tri dan sam osta na samo dvjesto kuna. Ne samo da sam izgubio ono što sam bio osvojio, nego i veći dio mojih novaca koje sam imao na računu. Baš sam glup kao štuka (tražim ispriku od štuke zbog ove uvrede).