Prasnula zajednica

Napokon je zajednica južnih slavena doživjela konačni veliki prasak, u skladu s naslovom ovog mjesta. To se dogodilo prije desetak dana na Euroviziji. Znam da sam u zakašnjenju s ovim člankom, ali sam bio zauzet. Svjestan sam da je ovo uobičajena isprika koja rijetko odgovara istini, ali u ovom slučaju je točna. U zadnjem periodu na poslu su me toliko opteretili da na povratku u moj dom nemam volje da radim bilo što. Večeram, sjednem ispred uređaja koji ima ekran i pokazuje pokretne slike (čuje se i zvuk) i buljim. Ponekad nisam ni svjestan što gledam. Intelektualni umor! Sjećam se mog profesora iz gimnazije koje je govorio da se u toku samo jedne večeri, rješavajući neki intelektualni problem, može izgubiti i do 8 kilograma na težini. To nije moguće postići fizičkim aktivnostima. Evo ideje za novu dijetu. Na kraju prošlog tjedna konačno sam uspostavio malo reda u poslovima koje moram obaviti. Ništa posebno komplicirano, ali ih je puno različitih među sobom. Često mi se događa da pomiješam dva posla, a nakon toga treba pronaći sve počinjene greške zbog te zamjene. Znači, nakon što sam skinuo s liste neke obveze, konačno je i moj intelekt počeo biti malo odmorniji i evo me opet. Natrag na temu.

Do nedavno su postojale grupe zemalja koje su si međusobno davali glasove, na osnovi zemljopisnog položaja, sličnih jezika i kultura. I dalje postoje ti isti blokovi, osim onog južnoslavenskog. Nitko nam na zadnjem natjecanju nije dao niti boda, a bili smo jedini koji su uspjeli ući u finale (zavidni su). Ne znam da li mi je pravo ili krivo. Malo mi je krivo jer smo mogli eventualno biti za jedno ili dva mjesta bolje plasirani. S druge strane mi je drago da se konačno raspada i virtualna skupina koja nije mogla uspjeti opstati u realnom svijetu. Tako su bar stvari čiste i jasne.

Natjecanje je bilo zabavno, pogotovo kod mene u kući. Supruga i ja smo se na kraju zakačili oko pobjednika. Njoj se pobjednička pjesma svidjela, a meni nije. Nakon što je završilo glasanje stručnih žirija, nevjerice sam gledao listu s redoslijedom zemalja učesnika. Portugal prvi; nije mi bilo jasno zašto, pa sam na brzinu pronašao tekst pjesme. Oni iz žirija su sigurno imali prijevod i mora biti da je poezija fantastična ako su dobili sve ove glasove. Našao sam prijevod na engleski. Kažu da je čitati prevedenu poeziju isto kao i tuširati se u kabanici. Sigurno imaju pravo, ali ipak malo bolje shvatiš. Obična ljubavna pjesma, bez daljnjega odlično interpretirana, ali ne mogu vjerovati da to može pobjediti. Slijede glasovi publike. Sada će stvari izaći na vidjelo.

Ma koja greška s moje strane! I tamo su osvojili prvo mjesto. Znači da se je pjesma jako dopala i prosječnom ljubitelju glazbe, kao što sam ja (ali ovaj puta isključen iz grupe obožavalaca). Na kraju je ponovo otpjevana i poslušao sam je s najvećom koncetracijom. Moguće je da nisam bio dovoljno pažljiv kod prve izvedbe (možda sam bio malo i zadrijemao, događa se). Melodična, drukčija od ostalih, pjevač je sladak (ovo je izjava moje bolje polovice) i dobar izvođač, ali ne shvaćam kako je mogao pobjediti. Očito ja imam neku granicu kada većina, stručni i amaterski dio, misli drukčije. Predajem se. Iako sam joj dao za pravo, nastavili smo prepirku još sat vremena nakon završetka prijenosa. Na kraju smo iscrpljeni utonuli u duboki san. Sva sreća nisam sanjao o proteklom događaju; to bi me sigurno odvelo u depresiju.

Na drugom mjestu mladi bugarin, 17 godina. Sve što sam rekao prije vrijedi i za njega, osim što je njegova pjesma bila napravljena po kroju za Euroviziju. Na trećem mjestu Moldavija. Po meni su oni trebali biti pobjednici. Prilično originalno djelo, daleko od eurovizijskog kalupa, ritam, dobar scenski nastup, ali nije bilo dovoljno. Službeni favorit je bila talijanska pjesma i mogu reći, ne bez razloga. Dosta dobro razumijem talijanski (živio sam tamo par godina) i lirika je jako dobra. Istovremeno je inteligentna i satirična. Nastup je bio u tom duhu i iz izvođača je izbijalo svjetlo. Tome je doprinijela i gorila koja ga je u stopu pratila. Na kraju su talijani završili na šestom mjestu i to je bilo pomalo razočaravajući s obzirom da su od mnogih bili smatrani mogući pobjednici.

Završetak ne bi bio u redu a da ne spomenem našeg natjecatelja. Pjesam mi se nije nešto posebno svidjela, ali mi se činila prilično kvalitetna; dva jezika (možda je mogao ubaciti i par stihova na hrvatskom), dva razna tonaliteta glasa, nekoliko dobro urađenih disharmonija. Uz to je popunjavao ekran puno više od ostalih učesnika. Stručnjaci ga nisu jako dobro prihvatili, ali se je uspio znatno popraviti s glasovima gledatelja; kod njih je završio među prvih deset. Sve zbrojeno mu je donijelo trinaesto mjesto, isto kao i broj pod kojim je nastupio. Da li je sretan ili nesretan, ostavlja vama na prosudbu.