Slade, Sweet and Smokie

U naslovu sam ih poredao prema mojoj povijesnoj preferenciji, ali na koncertu su Sweet i Smokie zamijenili mjesta. Prvo da specificiram da su na plakatu bili poredani naopako, jer je to rang njihove popularnosti u Švedskoj. Smokie je grupa koja je u vrijeme kada je dominirao glamour rock, prva polovica sedamdesetih godina, bila prisutna na sceni i na mnogim mjestima ćete naći da su i oni uvršteni u tu kategoriju. Oni su bili puno mekši po zvuku i po nastupu, ma sam ih ja osobno svrstavao u klasične pop sastave. U svakom slučaju, na koncertu su mi ostavili puno bolji dojam od Sweet-a. Ali hajde da krenemo od početka.

Moja se tetka sredinom šezdesetih godina preselila u Švedsku, po onoj: trbuhom za kruhom. I tako je tamo rođen moj bratić koji je nešto mlađi od mene, pa se svako toliko posjećujemo. Bio sam kod njega prošli mjesec, to jeste u lipnju 2015. Sačekao me je na željezničkoj stanici i malo prije nego smo stigli u njegov apartman vidim na jednom zidu zalijepljen plakat koji najavljuje spomenuti muzički događaj. Nisam ima ni trenutka sumnje: ja moram prisustvovati. Koncert je počeo u 7 uvečer, ali su otvorili ulaz već u 5 popodne. Sve se događalo na otvorenom prostoru, neposredno uz jedan botanički vrt. Bina, ispred nje veliki travnati prostor podijeljen s ogradom u dva dijela. Prvi dio prema pozornici i onaj drugi, ograđeni, 30 metara dalje. U tom ograđenom prostoru se prodavala piva i mogao si je samo tamo konzumirati. Valjda iz straha da koja boca ne poleti prema izvođačima.

Bili su prvi dani ljeta i sunce u Švedskoj u tom periodu jako kasno zalazi; kada je završio cijeli koncert, negdje oko 11 uvečer, još je bio sumrak. U očekivanju početka, izvalio sam se na travu i osmatrao publiku čiji je broj neumitno rastao što se više približavao početak. Ustanovio sam, onako od oko, da sam ispod prosjeka godina. Puno njih je imalo dugu kosu i bilo obučeno u glamour stilu; puno šljokica i visoke debele pete na čizmama. Bilo je i onih koji još uvijek nose hipi odjeću iz tih godina. A pred kraj je bogami bilo i pijanih; ne previše i nisu bili nasilni kao kod nas.

I točno u 7 na binu su istrčala 4 člana grupe Slade; tri iz stare postave, znači malo stariji od mene, i novi gitarista od oko 40 godina. I odmah su krenuli s Goodbye to Jane, jednim od njihovih najpoznatijih hitova. Reski zvuk 3 gitare i baterije bubnjeva, bez orgulja i ostalih melodičnih stvari: minimalistički pristup, onaj koji ja preferiram. Kako su oni krenuli tako sam i ja počeo cupkati, a i pjevati. Ritam je rastao. A oni ne samo da su izvodili glazbu koju ja obožavam nego je i izvedba bila vrhunska. A što da vam kažem o scenskom nastupu? Fantastičan! Najzabavniji koncert kojem sam ikada prisustvovao.

Dave Hill je čovječuljak koji skače kao lud, ima vrlo zabavne, a ponekad i vulgarne pokrete i apsolutno dominira pozornicom. Uz to, kada ga vidite obučenoga u svileni mornarski kompletić od YSL (Yves Saint Laurent) koji popuno odudara od njegovog izgleda zapuštenog mornara iz neke Engleske luke, ne možete da ne prasnete u smijeh. On je i jedini član koji je ostao iz originalne postave i koji je temelj grupe. Sto postotna zezancija. Evo video pa se uvjerite i sami.

Nakon njih su izašli na scenu Sweet: i tu samo gitare i bubnjevi, a neke od njihovih pjesama su bili moji apsolutni favoriti u mladim danima. Jedna od njih je i Teenage rampage. Ta pjesma je, zajedno s Children of the revolution od T. Rexa, bila jedna od himni omladine tih godina. Pjesma je super, izvedba nije tako žestoka kao ona od Slade-a, ali je korektna, a ja ne osjećam adrenalin koji mi je ispunjavao tijelo samo do prije petnaestak minuta. U čemu je problem? Scenski nastup je loš; trude se ali ne uspijevaju dati ništa. Izgledaju potpuno obično, kao i ja. Čak ni vokalna interpretacija nije na najvišoj razini. Veliko razočarenje.

Na kraju je red na slatkim Smokie. Ugodno iznenađenje. Frontman svira akustičnu gitaru i ima bogovski glas s kojim uspijeva da vas uvuče u svoj film. Nakon koncerta sam pogledao neke njihove stare snimke i mogu samo reći da je pjevač kao vino; što je stariji to je bolji. Njihova najpopularnija stvar je Living next door to Alice, ali vam ja ovdje nudim jednu drugu, isto tako popularno: Have you ever seen the rain.

Razlaz u gužvi koja se formirala na izlazu, pod vedrim zvjezdanim nebom okićenim ogromnim punim mjesecom. Zajedno smo se smijali i namigivali jedan drugome, mjesec i ja. A popio sam samo dvije male pive. Eto, tako je prošao moj boravak u Švedskoj.